gototopgototop

Trudnoća

  • Trudnoca
  • Trudnoca

Beba

  • Beba
  • Beba

Porodica

  • Porodica
  • Porodica


Puž stolar

PDFŠtampaEl. pošta

( 13 Glasova )
Puž stolar, 4.4 out of 5 based on 13 votes . MamaiBeba.rs

 

Crvenkapica

PDFŠtampaEl. pošta

( 17 Glasova )
Crvenkapica, 3.8 out of 5 based on 17 votes . MamaiBeba.rs

Bila jednom jedna djevojčica. Dobra i umiljata, draga svima, a svojoj baki najdraža. Baka
joj od baršuna crvenog kapicu napravila – dijete ju je od radosti i ljubavi stalno nosilo pa
su je prozvali Crvenkapicom.
Crvenkapica je sa majkom živjela u kućici pored velike šume. A na drugom kraju šume u
maloj usamljenoj kući, stanovala je baka.
Jednog jutra majka reče Crvenkapici:
– Baka se razboljela. Sama je i leži. Odnesi joj košaricu sa hranom i popričaj malo sa
njom. Budi dobra, ne šetaj po šumi, ne zaviruj po bakinoj kući i dođi do večere.
– Ne brini, majčice! Biću dobra i sve ću uraditi kako si mi kazala! – nasmija se
Crvenkapica, uze korpu sa jelom i krenu u šumu.
U šumi je bilo svijetlo i mirno, a do bakine kuće daleko. Odjedanput, pred Crvenkapicu
stupi vuk. Djevojčica nije znala da je to zla, opasna zvijer, pa mu bez imalo straha odvrati
pozdrav.
– Kuda ideš tako rano? – umiljato je upita vuk.
– Idem baki! – odgovori Crvenkapica.
– Šta to nosiš u korpici? – raspitivao se vuk.

   

Mačak u čizmama

PDFŠtampaEl. pošta

( 9 Glasova )
Mačak u čizmama, 4.2 out of 5 based on 9 votes . MamaiBeba.rs

Imao neki mlinar tri sina, mlin, magarca i mačka. Sinovi su mljeli, magarac donosio žito i
odnosio brašno, a mačak hvatao miševe. Kad mlinar umrije, sinovi podijeliše nasljedstvo:
najstariji dobi mlin, srednji magarca, a najmlađi mačka. Rastuži se on i stade u sebi
govoriti: "Ja sam najgore prošao. Moj najstariji brat može da melje žito, drugi može da
jaše na magarcu, a šta ću ja s mačkom? Mogu od njega napraviti krznene rukavice i to je
sve."
– Slušaj, – progovori mačak koji je izgleda razumio njegove musli – nemoj me ubiti da bi
napravio par loših rukavica. Naruči ti meni čizme tako da mogu izaći i pokazati se pred
ljudima, pa nećeš dugo čekati na moju pomoć.
Mlinarev sin se začudi mačkovim riječima, pa kako je baš u tom trenutku naišao obućar,
on ga pozva i reče da mačku uzme mjeru za čizme. Kad su čizme bile gotove, mačak ih
navuče, uze vreću, nasu u nju malo žita a pri vrhu namjesti uzicu da se vreća može
svezati, pa je zabaci na rame i ode na dvije noge kao čovjek.
U toj zemlji je vladao car koji je volio jesti jarebice, ali nevolja je bila u tome što ih je
bilo teško nabaviti. U šumi ih je bilo koliko hoćeš, ali su bile tako oprezne da ih ni jedan
lovac nije mogao uloviti. Mačak je to znao, pa naumi da oproba sreću. Kad stiže u šumu,
raširi vreću, razastre žito, pa jedan kraj uzice stavi u travu a drugi iza grma. Tu se sakri
pa, pritajivši se, poče osmatrati. Jarebice se uskoro pojaviše, opaziše žito, pa jedna za
drugom počeše skakati u vreću. Kad ih je u vreći bilo već prilično, mačak povuče uzicu,
pritrča i zavrnu im vratove. Zabaci vreću na leđa i uputi se pravo u carev dvor. Kad stiže,
stražar viknu:

   

Trnova ružica

PDFŠtampaEl. pošta

( 31 Glasova )
Trnova ružica, 4.3 out of 5 based on 31 votes . MamaiBeba.rs

Živjeli nekad davno car i carica koji su govorili svakog dana:
– Ah, kad bismo imali dijete!
A nikako nisu mogli da ga dobiju. Ali, jedanput, kad se kraljica kupala, izmili neka žaba
iz vode i reče joj:
– Tvoja želja će se ispuniti. Prije nego prođe godina dana, donijećeš kćerku na svijet.
Kako žaba reče tako se i dogodi i carica rodi djevojčicu, tako lijepu da car nije znao šta
će od radosti, pa priredi veliko slavlje. Nije pozvao samo rođake, prijatelje i poznanike,
nego i mudre vile da bi bile blage i naklonjene djetetu. Bilo ih je trinaest u njegovom
carstvu, a pošto je imao samo dvanaest zlatnih tanjira, morala je jedna od njih ostati kod
kuće. Kad je slavlje bilo pri kraju, počeše mudre vile darivati dijete svojim čudesnim
darovima: jedna vrlinom, druga ljepotom, treća bogatstvom i tako redom sa svim što se
može poželjeti na ovome svijetu. U trenutku kad je jedanaesta darovala svoje, iznenada
uđe ona trinaesta. Htjela je da se osveti što nije bila pozvana. Niti koga pogleda niti
pozdravi, samo glasno reče:
– Neka se careva kći u svojoj petnaestoj godini ubode vretenom i padne mrtva.
Ne rekavši više ni riječi, okrenu se i ode iz dvorane. Svi su bili uplašeni, ali tada istupi
dvanaesta koja još nije bila izrekla svoju želju. Pošto nije mogla otkloniti zlo
proročanstvo, nego ga samo ublažiti, reče:
– Neka to ne bude smrt, nego stogodišnji dubok san.
Želeći da sačuva svoje drago dijete od te nesreće, kralj naredi da se sva vretena u carstvu
spale.

   

Pepeljuga

PDFŠtampaEl. pošta

( 9 Glasova )
Pepeljuga, 3.8 out of 5 based on 9 votes . MamaiBeba.rs

Razbolje se žena nekog bogataša, pa kad osjeti da joj je blizu kraj, pozva sa svoje smrtne
postelje kćer jedinicu i reče joj:
– Drago dijete, budi dobra i čestita, pa će ti svako biti od pomoći.
Kad to reče, sklopi oči i izdahnu.
Djevojčica je svaki dan odlazila do majčinog groba i plakala. Nije zaboravila majčine
riječi. Kad je došla zima, pokri snijeg majčin grob svojim bijelim pokrivačem, a kad ga
sunce u proljeće okopni, bogataš se oženi drugom ženom.
Žena sa sobom dovede i svoje dvije kćeri, koje su naoko bile lijepe i čiste, ali u srcu zle i
prljave. Tako nastadoše teški dani za sirotu pastorku.
– Zar će ova glupa guska sjediti s nama u sobi? – govorile su.
– Ko hoće hljeba, mora ga i zaslužiti.
Oduzeše joj lijepe haljine, navukoše joj staru sivu kecelju i dadoše drvene nanule.
– Vidi ti ponosne princeze, kako se dotjerala! – vikale su, smijale se i odvele je u kuhinju.
Tu je morala od jutra do mraka da radi teške poslove, da ustaje u ranu zoru, da donosi
vodu, loži vatru, kuha i pere. Osim toga, polusestre su joj pravile svakojake pakosti,
rugale joj se i sipale joj u pepeo grašak i leću, a ona je morala da sjedi i da trijebi. Uveče,
umorna od tolikog posla, morala bi leći kraj ognjišta, jer nije imala svoje postelje. Kako
je od pepela uvijek bila prašnjava, nazvaše je Pepeljugom.
Jednoga dana otac se spremao za vašar pa upita pastorke šta žele da im donese.
– Lijepih haljina – reče jedna.
– Bisera i dragog kamenja – reče druga.
– A ti, Pepeljugo, – upita otac – šta bi ti željela?
– Otkinite, oče, prvu grančicu koja vam dodirne šešir kad se budete vraćali kući. Nju mi
donesite.

   

Još članaka...

Strana 1 od 2