U poslednje vreme sve je popularnija tema o porađanju kod kuće,
i sve više zagovornika prirodnog porođaja u današnje vreme, pa time i porođaja kod kuće. Mnoga porodilišta su se našla na meti kritičara jer se, kažu oni, previše upliću lekovima i raznim procedurama u nešto što bi moralo biti što prirodnije te im se zamera zbog hladnog, „serijskog“ pristupa.
S druge strane, kao da se zaboravlja da je do naglog smanjenja nekad visokih stopa smrtnosti novorođene dece i porodilja došlo upravo s napretkom medicine i razvojem medicinske tehnologije.
Zahvaljujući inkubatorima, respiratorima, primeni antibiotika, parenteralne prehrane, fototerapije i drugim merama, danas preživljavaju čak i ona deca koja su rođena u 26. nedelji trudnoće, dakle mesecima pre očekivanog termina. Pre samo 30 godina, većina nedonoščadi rođenih u 7. mesecu trudnoće i lakših od 1500 grama, nije imala gotovo nikakve šanse za preživljavanje, a danas će preživjeti oko 90% njih pod uslovom da im se pruži odgovarajuća nega. Pritom treba spomenuti i da se uopšteno smrtnost novorođenčadi u razvijenim zemljama sveta meri u promilima.
Žene kod kuće doživljavaju manji bol
Opšte je poznato da je bol tokom porođaja uslovno i regulisana hormonima koje proizvodi žensko telo. Tokom poroda, oksitocin - hormon koji uzrokuje trudove i pomaže bebi da se rodi, radi u harmoniji s endorfinom, hormonom koji ublažava bol. Tokom porođaja kod kuće, žensko telo će otpuštati te hormone u skladu s njenim potrebama i žena će se obično dobro snaći s bolovima tokom porođaja.
Oksitocin izaziva kontrakcije koje dovode do odvajanja posteljice od materice, takođe kada su koncetracije ovog hormona visoke one utiče na smanjivanje krvarenja i postpartum krvarenja. Dok sintetički oksitocin dat injekcijom ne ulazi u mozak, pa nema doprinosa, čak dolazi do redukcije prirodnog oksitocina. Izostanak ovog hormona sem toga izaziva usporavanje ili zaustavljanje kontrakcija i samim tim oduživanje toka porođaja.
Međutim, kad žena pokuša roditi u drugom okruženju, kao npr. u bolnici, ovaj proces možda neće funkcionisati kako treba. Iako žena razmišlja racionalno o bolnici kao o "sigurnijem" mestu za porođaj, njena podsvest zna da to nije slučaj i ona se oseća nesigurnom. To uzrokuje da njeno telo ispušta adrenalin, hormon koji deluje tako da se nivo oksitocina i endorfina spusti. Na taj način prolazi kroz veću bol nego što bi u vlastitom domu, pa zatim na još neke načine utiče na porođaj.
Žena ima manje intervencija kod kuće
Postoje dva glavna razloga za ovo. Prvi se odnosi na gore opisane nivoe hormona. U bolničkom okruženju, žene često proizvode hormon adrenalin kao odgovor na svesni ili podsvesni strah. To sprečava otpuštanje oksitocina te se porođaj može poprilično usporiti.
Iako to usporavanje predstavlja prirodni obrambeni mehanizam, stvoren da ukaže ženi na to da pronađe drukčije okruženje, mnogi lekari ga tumače kao nemogućnost ženinog tela da napreduje u porođaju. I onda, umjesto da podstaknu ženu da razgovara i postepeno prođe kroz svoj strah, ili da pronađe drugo okruženje, oni intervenišu sa medikamentima koji će ubrzati porođaj. Ovi medikamenti (najčešće syntocinon ili pitocin) mogu, između ostalog, uzrokovati probleme s bebom i često sami po sebi uzrokuju lančanu reakciju intervencija, koje opet mogu uzrokovati okončanje porođaja instrumentima ili carskim rezom.
Drugi razlog je taj što su bolnice sistemi koji moraju delovati efikasno, tj. delotvorno. Moraju imati procedure kojih će se držati svi zaposlenici kako ne bi došlo do haosa. Nažalost, to najčešće znači da bolnice imaju politiku koja određuje broj intervencija koje će se izvršiti na svim ženama koje odluče tamo roditi. Najčešće nema indikacija koje bi bile razlog za provođenje tih intervencija, te su mnoge od njih (npr. CTG) poznate kao štetne ako se koriste rutinski.
Svaka intervencija je korisna određenom broju žena i kada se koristi ispravno – međutim, ako se vrši na svim ženama, često donosi više štete nego koristi. Ne uvažavaju se izbori žena i osoblju je jako teško pružiti individualnu negu jer su ograničeni bolničkim pravilima. Ženama neće biti omogućenu da šetaju okolo i izaberu alternativni položaj za koje se zna da pomažu u ubrzanju toka porođaja.
Žena ima više prava kod kuće
Postoji još jedna velika razlika između rađanja u vlastitom prostoru i tuđem, a to je da vi u vlastitom domu određujete pravila. Nećete osećati potrebu tražiti dopuštanje ako poželite nešto popiti ili posetiti kupatilo, a upravo se tako mnoge žene osećaju u bolnici. Rezultat svega toga je osećaj kod žena kako nemaju situaciju pod kontrolom. Nadalje, to onda ima uticaj i na sam porođaj jer to je vreme kad se žena mora osećati snažnom i jakom u svom telu, a ne kao da je malo dete koje mora pitati za dozvolu ako želi ići mokriti.
Hrana i piće je takođe važan aspekt situacije. U vlastitom domu, dopušteno vam je da jedete i pijete što god želite. Iako se ženama baš i ne jede u jakim trudovima, izbor postoji. Mnoge bolnice, još uvek odbijaju ženama u trudovima dati hranu i piće, iako sva istraživanja pokazuju da je takva zabrana više štetna nego korisna. Dakle, žene dehidriraju i pada im energija upravo onda kada bi je trebale imati najviše. Bolničko osoblje može uvesti infuziju da zameni tečnost, ali to nije idealno - ograničava ženine pokrete i stvara u njoj osećaj da je bolesna, a ne da prolazi kroz savršeno normalan događaj.
Drugi rizici bolničkog porođaja
Nedavni članak u časopisu Udruženje za poboljšanje materinstva, navodi brojne rizike bolničkog porođaja. Saželi smo ih u sledećoj listi:
Može se dogoditi da se babice brinu za više žena koje istovremeno rađaju, te svaka žena lično ne može dobiti podršku koja joj treba. To isto može značiti da je verovatnije da će žena biti zavezana za CTG, umjesto da joj babica prati otkucaje bebinog srca u određenim razmacima.
Bolnički porođaji uskraćuju ženama kontakt sa porodicom i prijateljima. Boravak s ljudima koji su joj podrška, naročito sa ženskom rodbinom i prijateljima, pokazao se da ima pozitivan efekt na kompletan tok porođaja i rađanje.
Kontinuirana nega je retka u bolnicama - iako bi kod kuće imali istu babicu tokom celog porođaja, posebno ako ste zaposlili nezavisnu babicu, u bolnicama se menjuju smene, što znači da bi kroz porođaj mogli videti veći broj njih. Neke žene izjavljuju da se događalo da baš kad su uspostavile vezu sa jednom babicom, njoj bude gotova smena i morale su početi sve ispočetka. Poznavanje babice pokazalo se korisnim za porod.
Nivo brige bolničkog osoblja, takođe može biti nizak. Uobičajena je zabluda kako je boravak u bolnici sigurniji ukoliko događaji pođu "pogrešno". Istina je da je, ukoliko ne živite predaleko od bolnice, moguće da ćete biti brže lečene ako vas transportuju s kućnog porođaja, nego ako ste otpočetka u bolnici. Vrste nužde koje zaista iziskuju hitnu intervenciju ili transport stvarno su retke i gotovo uvek se mogu predvideti znakovima koje će vaša babica prepoznati i dalje delovati u skladu s njima.
U bolnici će odluku o vašem porodu često donositi mlađe bolničko osoblje. (Vrlo retko imate pravo izbora osoblja koje želite da bude prisutno na porođaju u bolnici.) Moguće je da ti ljudi imaju vrlo malo iskustva u porođaju, te sigurno manje od babice koja se specijalizovala upravo za to područje. Takođe sigurno neće verovati vašem telu koje tačno zna šta radi!
Bolnice i medicinska nega, kako je objašnjeno u prethodnom delu, deluju po filozofiji u kojoj traže probleme radije nego da su uvereni kako se procesi odvijaju normalno. Ova naizgled mala razlika upravo stvara veliku razliku u pristupu koje različiti pružatelji nege imaju prema ženama i porođaju. Da li biste radije imali takvu osobu, koja veruje u to da vaše telo zna tačno šta radi, te vas ili uverava da sve ide u redu ili vam pomaže ako ima problema, ili biste osobu koja stalno proverava radi li vaše telo i u isto vreme sumnja u vašu mogućnost da rodite? Kao što smo rekli, ne zauzimaju sve bolničke babice i sestre ovakav stav, ali bolničko okruženje, samo po sebi, ovu filozofiju čini besmrtnom.
Žene uživaju u velikom zadovoljstvu koje im pruža porođaj kod kuće
Dokaz ove tvrdnje vide će se na delu ili po završetku istog! Više od 99% žena koje su iskusile i porod kod kuće i onaj u bolnici reći će vam kako će u budućnosti ponovo izabrati porođaj kod kuće.
Organizovanje porođaja kod kuće
Ako razmišljate o tome da svoju bebu rodite kod kuće, razgovarajte s babicom! Ona će vam reći šta možete izabrati u svom području i vrstu nege koju vam ona može pružiti. Ujedno će vam pomoći da napravite realističnu procenu je li porod kod kuće baš za vas. Uglavnom, žene kojima je sigurno bolje roditi u bolnici su one s hroničnim medicinskim problemima, kao što je insulinski zavisan dijabetes ili one s jako malim bebama. Ipak, žena se mora uveriti lično i u obzir uzeti njihove jedinstvene okolnosti.
Zapamtite da u našem društvu postoje mnogi ljudi koji ne veruju porođaju kod kuće i neke su babice među njima. Ako naiđete na otpor vašim planovima, potražite drugo mišljenje. Možda ćete morati razgovarati s nekoliko babica pre nego što pronađete onu koja vam odgovara. Isto tako, možda ćete trebati potražiti podršku žena koje su isto izabrale.
Zadnja stvar koju bih trebalo da zapamtite je da žene rađaju milionima godina - bez pomoći bolnica ili medicinskih intervencija. I da porođaj nije bio uspešan, ne bi ni nas sada bilo! Ženska tela su stvorena da rađaju decu. Verujte svom telu i verujte svojoj bebi!
Samo da navedemo nek od imena poznatih koje su se odlučile na ovakvu vrstu porođaja, Demi Mur koja je rodila svoje troje dece kod kuće, Meril Strip, Pamela Anderson, pevačica Neli Furtado, Sindi Kraford koja je takođe porodila svoje troje dece kod kuće.
Tagovi: CTG, oksitocin, postpartum krvarenje, kućni porođaj, porođaj kod kuće,
Autor: Danijel / MamaiBeba.rs
-
Vodič za roditelje - od prvih koraka do prvih slova
-
Dnevnik jedne bebe - Hinkler plavi
-
Hiperaktivno dete – sindrom „malog Perice”