Dok je sve do pre nekoliko godina pojam spontanog pobačaja označavao neželjeni gubitak trudnoće pre 28. nedelje trudnoće, odnosno gubitak ploda lakšeg od 1.000 g, napredak i uspesi perinatologije
i neonatologije u zbrinjavanju dece teže od 500 g postavljaju zahteve za menjanjem ovih definicija. Danas smo prisiljeni da pomaknemo granice definicije spontanog pobačaja na 24. nedelju, odnosno na težinu ploda manju od 500 g. Prevremeni završetak trudnoće nakon ovog razdoblja, odnosno ako je plod teži od 500 g označava se pojmom prevremeni porod.
Najčešći razlog nastanka spontanog pobačaja leži na strani oplođenog jajašca: svaki drugi spontani pobačaj nastaje zbog nesposobnosti zametka za pravilan razvitak. Neki autori navode da je čak 70% svih spontanih pobačaja rezultat anomalija zametka. Abnormalnosti zametka nastaju kao posledica hromosomskih anomalija ili kao posledica štetnih egzogenih (vanjskih) uticaja kao što su štetno delovanje rendgenskog zračenja ili delovanja organskih rastvarača i intoksikacije (intoksikacija živom).
Ove abnormalnosti se odlikuju poremećenim razvitkom oplođene jajne stanice kada dolazi do normalnog rasta trofoblasta iz kojeg se razvijaju plodovi ovoji i posteljica, ali ne dolazi do razvitka embrioblasta (dijela iz kojeg se razvija zametak). Ova vrsta spontanog pobačaja se označuje blighted ovum ili anembrionalna trudnoća (Windei, Windmole). Ukoliko se zametak u početku normalno formira, ali se potom prestaje registrovati srčana akcija embrija, govorimo o retiniranom spontanom pobačaju (missed abortion, Blutmole). Posebni oblik spontanog pobačaja kada dolazi do delomične ili potpune grozdaste degeneracije trofoblasta naziva se mola hydatidosa (Blasenmole).
Uzroci pobačaja na strani majke obuhvaćaju anomalije maternice (1 - 5%), insuficijenciju vrata maternice (0.05 - 1%), hormonalne poremećaje (insuficijencija žutog tijela), febrilne infekcije majke (15 - 20%), psihičke faktore kao i imunološke razloge.
Spontani pobačaj se obično deli na biohemijski i klinički pobačaj. Biohemijski pobačaj označava prekid trudnoće koja se nikada nije mogla klinički dokazati (ginekološkim i/ili ultrazvučnim pregledom). Kod biohemijske trudnoće i biohemijskog pobačaja tok ove vrlo kratke trudnoće prati se isključivo biohemijskim parametrima: razinom ß-hCG u krvi. Među kliničkim pobačajima razlikujemo rani i kasni pobačaj. Rani pobačaj označava neželjeni prekid trudnoće pre 16. nedelje trudnoće, a kasni pobačaj označava završetak trudnoće nakon 16. nedelja. Oznaka klinički pobačaj ukazuje da se trudnoća pored biohemijskih parametara mogla dokazati i njen tok pratiti ultrazvukom. Ukoliko se u jedne žene jave tri ili više spontanih pobačaja govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. Učestalost biohemijskih pobačaja je 40 - 45%, a učestalost kliničkih (ranih i kasnih) pobačaja iznosi 10 - 15%.
Najraniji znak spontanog pobačaja je krvarenje iz vagine koje može biti različitog intenziteta. Uz krvarenje se najčešće javljaju bolovi u donjem delu stomaka, a kod kasnog spontanog pobačaja i oticanje plodove vode. Nije svako krvarenje iz vagine znak spontanog pobačaja, a posebno ako se radi o vrlo ranim oskudnim krvarenjima na samom početku trudnoće. Ovakova oskudna krvarenja mogu se javiti i tokom procesa implantacije - implantacijsko krvarenje. Obzirom na moguće posledice krvarenja u trudnoći, svako krvarenje iz vagine mora se shvatiti ozbiljno i uviek će se označiti kao preteći spontani pobačaj. Ukoliko uz krvarenje i bolove u donjem delu stomaka dolazi do istodobnog otvaranja vrata materice, radi se o započetom pobačaju ili pobačaju u toku. U svim ovim slučajevima terapija je konzervativna i ekspektativna: pre svega strogo mirovanje uz terapiju gestagenskim lekovima (Dabroston tab, Utrogestan kaps) koji na određen način desenzibiliziraju i opuštaju matericu.
Mnogobrojne su dijagnostičke metode koje se primjenjuju u otkrivanju različitih uzroka spontanih pobačaja. Uz ginekološki pregled i transvaginalni (3D) ultrazvuk radi se histerosalpingografija, odnosno histeroskopija i laparoskopija. Uzimaju se brisevi vrata materice, a krvnim analizama se ispituje prisustvo antifosfolipidnih antitela (LAC - lupus antikoagulans, ACA - antikardiolipin i ANA - antinuklearna protutijela) i stanje koagulacije (fibrinogen, fibrinoliza, trombociti) i bazalni hormonski status. Kod ponavljanih spontanih pobačaja obavlja se genetičko savetovanje uz određivanje kariograma kod oba supružnika radi uvida u hromosomski status.
Kod pacijentkinja s anomalijama materice koriste se mali operacijski zahvati koji mogu znatno poboljšati izglede za urednom trudnoćom. Infekcija vrata materice leči se prema nalazu brisa, a insuficijencija vrata materice postavljanjem šava (cerclage) na vrat materice tokom prvih znakova prevremenog otvaranja vrata materice u sledećoj trudnoći. Odstupanja u hormonskom statusu leče se odgovarajućom medikamentoznom terapijom. Povišen titar antifosfolipidnih antitela liječi se niskim dozama acetilsalicilne kiseline, kortikosterodima, heparinom, intravenskom primjenom humanih imunoglobulina ili imunizacijom majke očevim leukocitima.
Alternativne mogućnosti: Ukoliko pušite, svakako se pokušajte rešiti ove loše navike: žene koje puše imaju dvostruko povećan broj spontanih pobačaja. Premda naucna istraživanja ne dovode u vezu kofein sa spontanim pobačajem, postoje naznake da više od jedne kave na dan toekom prvog trimestra trudnoće povećava broj spontanih pobačaja. Otuda bi bilo pametno smanjiti ili izbaciti kofein pre začeća i tokom trudnoće. Uprkos tome što nakon jednog spontanog pobačaja nije povećan rizik pojave drugog spontanog pobačaja, većina žena s ovim iskustvom gubi poverenje u svoje telo. Otuda je i najvažnije pitanje s kojim se mora suočiti svaka žena nakon spontanog pobačaja učenje ponovnog sticanja ovog povjerenja.
Ako ste imali spontani pobačaj, nemojte trošiti puno vremena na pitanje zašto? Ustrajte u svojim osećanjima, uzmite si dovoljno vremena da odtugujete za vašim gubitkom, a onda se ponovno pokrenite. U svojoj knjizi Žensko telo, ženska mudrost (Women's body, women's wisdom) Dr. Christiane Northrup ukazuje na izvanredno snažnu interakciju između emocija i hormonskih sastava uključenih u trudnoću. Načini na koje žensko telo prilagođava ono što osjeća o trudnoći različiti su, ali se svi prenose na imunološki i endokrinološki sastav. Istraživanja pokazuju da je endokrinološka neravnoteža posledica emocionalnog stresa koji se često nalazi u žena koje imaju spontane pobačaje. Poteškoće s prihvatanjem materinstva i ženske uloge ili ponizno prihvatanje zahteva drugih uz taloženje napetosti u tijelu i osjećaj krivice što prati pobačaj dovodi do rasta frustracije koja na kraju može rezultirati tjelesnom bolesti. Uz promjenu odgovarajućih obrazaca ponašanja i unutrašnje izlječenje (psihoterapija), svladavanje osjećaja ljutnje pomaže prekidu začaranog kruga. Istraživanja pokazuju da se u ovakovim slučajevima uspešnost u sledećoj trudnoći uz psihoterapiju penje na 80%, za razliku od 6% u žena koje zadržavaju naučene obrasce reakcije.
Izvor: Kolevka.org
Kompletan asortiman proizvoda namenjen bebama možete pogledati i poručiti u našoj internet prodavnici Mama i Beba
-
-
-
10 najvećih zabluda o vaspitanju i šta možemo da uradimo bolje