Prema svetskim statističkim podacima, jedno ili dvoje dece na hiljadu novorođenih ima trajno oštećenje sluha koje je nastalo tokom trudnoće ili zbog nekog zbivanja tokom porođaja.
Možda to ne izgleda često, sve dok se ne dogodi našem detetu. Zapravo, češće je od mnogih drugih prirođenih oštećenja.
Šta je uzrok?
Najčešći uzrok tih oštećenja je genetski. U oko 70 posto genetski uzrokovanih nagluvosti i gluvoća, oštećenje sluha jedini je simptom, pa je stoga oštećenje dugo neuočljivo. Danas je poznato više od 100 gena odgovornih za takva, izolovana oštećenja sluha. Najčešće se pojavljuje kod dece čiji roditelji i rodbina imaju normalno razvijen sluh, jer po pravilu "preskače" po nekoliko generacija pa niko u porodici i ne poznaje nekoga ko nije čuo ili je čuo slabije. Stoga podatak da niko u oporodici nema problema sa sluhom nije nikakvo osiguranje da oštećenja neće biti. Svi mi nosimo mnoštvo "loših" gena koji ne dolaze do izražaja dok se slučajno ne sretnu sa drugima, jednako "lošima".
Naravno da se oštećenje pojavljuje često i kod onih porodica gde postoji neko sa oštećenjem sluha, a može se pojaviti i zajedno s nekim drugim malformacijama ili simptomima (opisano je više od 300 sindroma povezanih sa oštećenjem sluha). Osim genetskog uzroka, mogući uzrok je i infekcija deteta pre ili nakon rođenja.
Često se spominje citomegalovirus (CMV), koji pripada grupi herpes virusa. Smatra se da je CMV infekcija, nakon genskog uzroka, drugi najčešći uzrok trajnog oštećenja sluha kod dece, te da je od 15 do 20 posto svih umerenih ili težih oštećenja sluha posledica te infekcije. Ipak, svako zaraženo dete ne mora imati oštećenje sluha niti neke druge simptome bolesti. Naravno, većina te dece, naročito prvo vreme, nema nikakve simptome bolesti, a ne mora ih imati ni posle. Sluh je kod njih nakon rođenja najčešće uredan, a oštećenje nastaje posle, najčešće do druge godine života, u proseku od 5 do 23 posto dece.
Kod simptomatskih infekcija (infekcije sa znakovima na osnovu kojih lekar može posumnjati da infekcija postoji) oštećenje se pojavljuje češće, od 20 do 40 posto, a po nekima i kod 65 posto dece.
Studije iz industrijski razvijenih zemalja pokazuju učestalost konatalne citomegalovirusne infekcije između 0,3 i 1,2 posto pa se ona smatra najčešćom perinatalnom infekcijom koja može izazvati invaliditet. Bez obzira na to, i zdravstveni radnici i javnost posvećuju joj premalo pažnje.
Naveliko se u Evropi raspravlja o skriningu trudnica i novorođenčadi kao rutinskom pregledu. Infekcija se širi preko gotovo svih izlučevina. Zaražena dojenčad i mala deca skladišta su velike količine virusa mesecima i godinama pa su rizična jer ih prenose. Stoga je veoma važno o riziku infekcije upoznati buduće majke koje se bave negom i lečenjem male dece, vaspitače u dečjim kolektivima pa i zdravstveno osoblje.
Kako je najčešći prenos virusa putem urina i sline, posebnu pozornost treba posvetiti pranju ruku.
Jaka asfiksija (nedostatak kiseonika) tokom i nakon porođaja, visoke vrednosti bilirubina u krvi i infekcije nakon porođaja daljnji su mogući uzrok oštećenja sluha, naročito ako se dete rodi prerano ili je male porođajne težine i ako je trudnoća trajala prosečno.
Ni kod te dece uredan nalaz u porodilištu nije sigurnost urednog sluha u budućnosti. Takvu decu treba pratiti naročito u prve tri godine života.
Kada se oštećenje obično otkriva?
Iako je rano i trajno oštećenje sluha prisutno najčešće već nakon rođenja, nedavno je iskustvo pokazalo da prođu i dve godine, a neretko i više, da se ono otkrije. Zašto? Zato jer i dete sa slušnim oštećenjem u početku vokalizira, brblja pa se stiče dojam da reaguje na zvukove. Povremena odsutnost reakcija na zvuk najčešće se obrazlaže drugim uzrocima. Alarm se u pravilu upali tek kada dete kasni u razvoju govora u odnosu na svoje vršnjake.
Koje su posledice kasnog otkrivanja oštećenog sluha?
Izgubljeno vreme teško se nadoknađuje. I za slušni, kao i za svaki drugi osetilni sistem (npr. vidni), bitno je odgovarajuće podražavanje u pravo vreme. Zbog nepodražavanja, propadaju i one slušne strukture koje su inače bile zdrave i sposobne za prihvatanje i obradu slušnih podražaja.
Stoga je bitno rano prepoznati oštećenje i nakon toga pravilno intervenisati. Jedino rano prepoznavanje oštećenja i rana intervencija omogućuju aktivaciju svih središnjih slušnih puteva i stvaranje predispozicija za razvoj govora.
Slušni sistem čoveka veoma je složen i vrlo rano sazreva, jer je slušno-govorna komunikacija vrlo važna za ljudsku vrstu. Možemo ga uporediti sa lepo uređenom kućom u kojoj postoje brojni sofisticirani uređaji koji su međusobno zavisni. Da bi u kuću ušli i koristili se svime što je u njoj, potrebna su vrata. Ako u kuću ne uđete na vreme, ako se njome ne koristite ili je ne održavate, ona propada zajedno sa svim uređajima u njoj.
Kako je oštećenje sluha najčešće periferno, ulaz u slušni sistem možemo uporediti s više ili manje zazidanim vratima na našoj lepo uređenoj kući.Zar nije tragično da ona propada samo zato što nismo u nju na vreme ušli?
Stoga se ne može dovoljno naglasiti važnost vrlo ranog prepoznavanja oštećenja i nakon toga pravilne intervencije.
Kako otkriti rano oštećenje sluha?
Stručnjaci koji se bave sluhom i (re)habilitacijom preporučili su zdravstvenim sistemima svojih zemalja aktivan pristup problemu: proveriti sluh svakom novorođenčetu pre otpusta iz porodilišta. Zadovoljeni su svi argumenti koji ekonomski i stručno opravdavaju takav stav.
Danas postoje vrlo osetljivi uređaji kojima je moguće objektivno i brzo ispitati funkciju puža, gde je, kako je rečeno, oštećenje najčešće.
Koštani puž - cochlea je prednji deo koštanog labirinta, koji ima oblik kućice baštenskog puža. Uži kraj, nazvan vrh puža (cupula cochleae), okrenut je napred i dole, prema karotidnom kanalu (canalis caroticus), dok baza puža (basis cochlea) odgovara prednjem delu dna unutrašnjeg ušnog kanala (fundus meatus acustici interni).
Puž se sastoji iz tri dela: 1) stožera, 2) spiralnog kanala puža i 3) koštane spiralne polčice.)
Mala sonda stavi se u detetov zvučni kanal, daje se tihi zvučni podražaj (40 dB) i osetljivim mikrofonom beži postoji li odgovor puža (nazivamo ga otoakustičkom emisijom - OAE). Ako su zvučni kanal, srednje uho i puž zdravi, za od 10 do 30 sekundi dobije se uredan nalaz, ako postoji neki problem, odgovora nema.
U Hrvatskoj se ishod provere navodi u otpusnom pismu (obično piše OAE prisutna ili odsutna za svako uho posebno), kao i u Zdravstvenoj knjižici predškolskog deteta, koju dobija svako dete kod otpusta iz porodilišta.
U slučaju odsutnog odgovora u Hrvatskoj je dogovoreno da se za oko mesec dana učini ponovno ispitivanje OAE-a i to u porodilištu gde je dete rođeno. U slučaju i dalje odsutnog odgovora dete se upućuje na dodatni pregled u audiološku ambulantu koja je predviđena za određeno porodilište.
U audiološkoj ambulanti najčešće se sluh proveri ispitivanjem slušnog odgovora moždanog debla (A-ABR). Pregled potpuno bezbolan i brz, a zahteva mirno i opušteno dete (dakle, dete koje spava). Nije tako osjetljiva na manje smetnje sprovođenja zvuka u zvučnom kanalu i/ili srednjem uhu kao OAE, a ujedno proverava funkciju ne samo puža, već i moždanog debla. Danas je preporuka da se sluh kod sve neurorizične dece osim metodom OAE, ispita i metodom A-ABR.
Autor: prim. dr. sc. Borut Marn, dr. med., spec. otorinolaringolog i audiolog
Izvor: www.zdrav-zivot.com.hr
Kompletan asortiman proizvoda namenjen bebama možete pogledati i poručiti u našoj internet prodavnici Mama i Beba
-
Džingis-Kan, uspon mongolskog vladara
-
Divljanu pada mrak- Priče o Štrumpfovima 5
-